 |
Nobelova nagrada za kemiju dodijeljena 2001. godine na području stereoselektivnih katalitičkih reakcija
dr. sc. Vitomir Šunjić
Laboratorij za stereoselektivnu katalizu i biokatalizu
Nobelovu nagradu za kemiju 2001. godine dijele William S. Knowles, umirovljeni istraživač iz laboratorija Monsanto Co. (USA), Ryoji Noyori, profesor na Sveučilištu u Nagoji (Japan) i Barry K. Sharpless, profesor i istraživač u Scripps Research Institute (La Jolla, USA). Sva trojica znanstvenika niz godina razvijaju katalitičke originalne metode priprave organskih spojeva u enantiomerno čistom obliku (EPC). Karakteristika enantiomera je da se sastoje od kiralnih molekula, tj. molekula koje se odnose kao predmet i njegova zrcalna slika. Priprava samo jednog od dva enantiomera zahtijeva uspješan prijenos tzv. kiralne informacije, odnosno nastajanje ogromnog broja molekula iste kiralnosti koristeći jednu kiralnu katalitičku strukturu, katalitički kompleks.
Biti će prikazana najveća znanstvena dostignuća nagrađenika na području njihova rada, te neka nova tehnološka rješenja u pripravi enantiomerno čistih, biološko aktivnih, spojeva u industrijskom mjerilu, kojima su njihova istraživanja rezultirala.
Čaj, kava i keksi prije predavanja.
Voditelj kolokvija: dr. sc. Mladen Martinis
KOMENTARI PREDAVANJA:
Lijepo razrađeno (kao što se, prema mojim iskustvimna s dodiplomskog studija, od predavača moglo i očekivati)predavanje profesora Šunjića bilo je jedno od onih poslije kojih se mladi kemičar zainteresiran u organsku sintezu osjeća izvanredno nadahnuto i konstruktivno. Predavanje je bilo popraćeno modernom PowerPoint prezentacijom koje su, nažalost, kod nas još uvijek neuobičajene. Uz kratak osvrt na kiralnost koja se javlja u prirodi lijepo su prikazana dostignuća u stereoselektivnoj katalizi radi kojih su podijeljene Nobelove nagrade gospodi Knowlesu, Noyoriu te Sharplessu. Vrlo je jasan bio prikaz uloge katalizatora koji sadrže teški prijelazni metal poput rodija ili rutenija u enatiotopnom prepoznavanju alkena te ključno svojstvo interakcije metal-vodik u tako nastalom kompleksu. Također je istaknuta i industrijska te komercijalna vrijednost takvih katalizatora. Iz predavanja su se jasno mogle naslutiti mogućnosti zdravog odnosa industrije i temeljnog znanstvenog istraživanja, a kakav se nažalost još uvijek teško (ili nikako) ostvaruje u našoj sredini. Jedina zamjerka jučerašnjem predavanju može biti samo nedostatak vremena. Osobno se nadam da će profesor Šunjić biti u prilici održati još neko predavanje.
Uz štovanje
Tomislav Friščić
Predavanje je bilo više nego dobro. S obzirom da poznajem predavanja profesora Šunjića s dodiplomskog studija takva su bila i moja očekivanja. Vrlo kratko, jasno i jezgrovito. Puna predavaonica i vrlo kvalitetna diskusija na kraju predavanja dovoljni su da bi opisali uspjeh predavanja.
Dominik Cinčić |
