 |
Seminar u Novom Marofu
dr. sc. Milan Sikirica, red. prof., PMF
Mišljenja o kurikularnom pristupu promjenama u osnovnom školstvu
Kritički osvrt na publikaciju KURIKULARNI PRISTUP PROMJENAMA U OSNOVNOM ŠKOLSTVU u izdanju Zavoda za unapređivanje školstva. Rasprava obuhvaća samo nastavni predmet KEMIJA.
Na 93. stranici spomenute publikacije možemo pročitati cilj nastave kemije koji je definiran ovako:
Ovladati osnovnim znanjima o tvarima i kemijskim promjenama koje se odvijaju u živoj i neživoj prirodi, a potrebna su za razumijevanje prirodnih pojava i procesa u svakodnevnom životu i okruženju.
Ovaj široko definiran cilj u prvom trenutku dobro zvuči, ali nije jasno određen. U istoj publikaciji na stranici 15. možemo pročitati:
Cilj koji nije jasno određen i precizno formuliran je besmislen, jer nije moguće odrediti prave putove ako nam nije poznato kamo trebamo stići.
Cilj nastave kemije bolje je opisati ovako:
Steći znanja o temeljnim kemijskim teorijama, prvenstveno atomskoj teoriji i njezinim popratnim konceptima i modelima kako bi na osnovu njih mogli opisati i razumjeti svojstva i promjene tvari.
Ovaj je cilj jasan i precizno formuliran. Nastavu kemije temeljit ćemo na suvremenoj atomskoj teoriji.
Na istoj, 93. stranici, navedeni su zadaci nastave kemije:
- razvijati prirodoznanstvenu kulturu učenika proučavanjem sastava tvari i kemijskih promjena
- spoznati osnovne kemijske zakonitosti, promjene i procese u prirodi i u kontroliranim uvjetima kemijskog laboratorija
- razvijati sposobnost za praktičnu primjenu stečenih znanja
- spoznati povezanost svojstava i strukture tvari te mogućnosti pripreme novih tvari željenih svojstava
- razvijati ekološku svijest i odgovornost pojedinca prema prirodi, radnom i životnom okruženju
- spoznati ulogu korištenja proizvoda kemijske industrije i njihov utjecaj na onečišćenje okoliša (hrane, vode i zraka) što ugrožava zdravlje i opstanak svih živih bića
- razvijati na temelju promatranja i eksperimentalnog provjeravanja kritičko mišljnje i logičko zalključivanje
- razvijati interes za proučavanje prirodoznanstvenih disciplina
Nabrojeno je mnogo i previše zadataka koje rijetki mogu nakon jednog čitanja upamtiti ili približno ponoviti. Posebno je zanimljiv stav: - spoznati ulogu korištenja proizvoda kemijske industrije i njihov utjecaj na onečišćenje okoliša (hrane, vode i zraka) što ugrožava zdravlje i opstanak svih živih bića.
Zar autori ovog teksta zaista misle da korištenje proizvoda kemijske industrije ugrožava zdravlje i opstanak svih živih bića. Takvim se stavom šalje poruka da su kemija i kemijska industrija nešto loše što čini samo štetu. Naprotiv, kroz nastavu kemije treba pokazati da kemičari znaju kako se sve štetne tvari mogu neutralizirati. Sami proizvodi kemijske industrije ne ugrožavaju zdravlje i opstanak svih živih bića, već ljudi koji iz različitih pobuda, neznanja ili gramzljivosti, zloupotrebljavaju kemijsku industriju.
Nabrojeni zadaci nastave kemije nisu jasno određeni. Ima ih previše. Zadatke nastave kemije na razini osnovne škole treba drukčije definirati. Oni moraju biti univerzalni bez obzira na aktualne nastavne sadržaje. Zadaci nastave kemije prikladnije se mogu iskazati na sljedeći način:
- Razviti vještinu eksperimentiranja.
- Razviti sposobnost opažanja.
- Razviti sposobnost zaključivanja.
- Razviti sposobnost izražavanja.
- Razviti sposobnost predviđanja.
Nabrojene vještine i sposobnosti odražavaju svrhu školovanja. One su univerzalne, primjenjive na svakoj razini obrazovanja, u svakoj vrsti škole i u svakoj struci. Kemija kao nastavni predmet idealna je podloga za razvijanje nabrojenih vještina i sposobnosti.
Na 95. stranici i dalje nalazi se razrađeni nastavni program kemije. Zadaće za učenike, razrađene po nastavnim cjelinama, podijeljene su na obvezne i neobvezne. Zanimljiva je usporedba obveznih i neobveznih zadaća u pojedinim nastavnim cjelinama.
Nastavna cjelina: ŠTO PROUČAVA KEMIJA
Zadaće - obvezne
- naučiti što je kemija, te navesti primjenu kemije u svakodnevnom životu.
- navesti prirodne znanosti koje su povezane s kemijom
- istaknuti da se kemija temelji na eksperimentalnom promatranju pojava i uočavanju promjena
- navesti i prepoznati osnovno kemijsko posuđe i pribor
- upoznati osnovne mjere opreza i zaštite pri izvođenju pokusa
Zadaće - neobvezne
- uvježbati crtanje kemijskog pribora
- mjeriti i očitavati volumen tekućina menzurom
- razlikovati boce za čuvanje čvrstih kemikalija, tekućih kemikalija te plinova
Usporedimo ključne riječi kojima su definirane obvezne i neobvezne zadaće.
U obveznim zadaćama za učenike to su: naučiti, navesti, istaknuti, prepoznati, upoznati. Ove riječi upućuju na učenje napamet određenih nastavnih sadržaja i definicija, što je kemija na primjer.
Neobvezne zadaće počinju ključnim riječima: uvježbati, mjeriti i očitavati, razlikovati. Ove riječi upućuju na razvijanje sposobnosti. Crtanjem se razvija sposobnost likovnog izražavanja i istodobno upoznaje osnovno kemijsko posuđe. Uvježbati mjerenje i očitavanje volumena tekućina menzurom korisnije je od nastavnikovog pripovijedanja i isticanja kako se kemija temelji na eksperimentalnom promatranju pojava i uočavanju promjena.
Ukratko, nabrojene neobvezne zadaće daleko su korisnije od obveznih. Zato bi sadržaje ovih stupaca trebalo zamijeniti. Kako će učenik u 7. razredu OŠ već na prvom satu naučiti što je kemija. Naučit će masno otisnutu definiciju u udžbeniku, ali bez razumijevanja. To nije svrha učenja kemije.
Od učenika se traži da navedu prirodne znanosti povezane s kemijom. Učeniku opet ne preostaje ništa drugo nego da napamet nauči shemu iz najpopularnijeg udžbenika koji je odabralo preko 90% nastavnika. Ta je shema osim toga pogrešna, jer matematiku svrstava u prirodne znanosti. Matematika je matematika, a prirodne znanosti se bave prirodom.
U obvezne zadaće za učenike uključeni su i obvezni pokusi:
- zagrijavanje brašna i soli
- rekacija željeza i kiseline
- promjena boje indikatora u raznim tvarima
- demonstracija osnovnog kemijskog pribora
- sastavljanje jednostavne aparature
- zagrijavanje tekućine, prelijevanje tekućine, ispitivanje mirisa, prenošenje kemikalija, mješanje tekućina.
Nabrojeni pokusi sami su sebi svrha. Osim demonstriranja osnovnog kemijskog pribora svi ostali pokusi ničim nisu povezani s prethodno nabrojenim obveznim zadaćama za učenike.
Slično je i u sljedećoj nastavnoj cjelini:
TVARI I NJIHOVA SVOJSTVA - obvezne zadaće za učenike:
- definirati pojam tvari
- navesti i opisati nekoliko tvari
- razlikovati agregatna stanja tvari
- objasniti da se tvari međusobno razlikuju po fizičkim i kemijskim svojstvima te svojim biološkim djelovanjem
- na temelju pokusa shvatiti i prepoznati razliku između fizikalnih i kemijskih promjena tvari
Ovdje su ključne riječi definirati, navesti, opisati, razlikovati, objasniti. One opet upućuju na predavački oblik nastave.
Umjesto definirati pojam tvari učenici trebaju na temelju primjera iz neposrednog okruženja razumjeti što je tvar.
Umjesto navesti i opisati učenici trebaju uočiti i opisati svojstva različitih tvari.
Umjesto razlikovati agregatna stanja tvari (ispravnije: agregacijska stanja) pokusom pokazati prijelaz iz jednog u drugo agregacijsko stanje.
Umjesto objasniti da se tvari međusobno razlikuju po fizičkim i kemijskim svojstvima te svojim biološkim djelovanjem treba istražiti fizička i kemijska svojstva različitih uzoraka tvari.
Od svih nabrojenih zadaća prihvatljivo je samo ona kojom se na temelju pokusa dolazi do razumijevanja razlike fizikalne i kemijske promjene.
Previše bi vremena i prostora trebalo utrošiti za detaljnu analizu ovakvog kurikularnog pristupa u nastavi kemije. U zadaćama za učenike najzastupljenije su ključne riječi: znati, naučiti, upoznati, nabrojiti, navesti, objasniti, prepoznati, opisati. Najmanje je zastupljena riječ istražiti.
Suvremeni kurikulum obuhvaća ciljeve, sadržaje, metode, medije, strategije i pitanja evaluacije. Već je pokazano da je cilj nastave kemije krivo postavljen, zadaci nejasno određeni, a nastavni sadržaji, pod nazivom obvezne i neobvezne zadaće za učenike, nabrojeni su kao u telefonskom imeniku. O metodama, medijima, strategiji i pitanjima evaluacije nema niti riječi. Neke su zadaće za učenike nerješive, primjerice izvesti strukturnu formulu benzena i obrazložiti naziv aromatski ugljikovodik (str. 101).
Ukratko, predloženi kurikularni pristup pretstavlja opterećenje, a ne rasterećenje nastavnog programa kemije.
Pa gdje je onda rasterećenje onastavnog programa? Ono je u prvom redu u drukčijim nastavnim strategijama i metodama te drukčijoj organizaciji nastavnog procesa.
Nastavu kemije treba organizirati kao blok-sat, od dva školska sata. Tomu se protive mnogi pedagozi nedokazanim tvrdnjama da je to zabranjeno, nije pedagoški, djeca neće izdržati 2 sata, sve će zaboraviti za 7 dana, znanje treba stalno podgrijavati, ne može se složiti raspored sati, đak odjednom gubi 2 sata, nastavnik odjednom gubi 2 sata itd.
Točno je da će učenici sve što nauče napamet zaboraviti za sedam dana. Međutim, spoznaje do kojih su učenici došli na temelju onoga što vide, izmjere, već znaju i razumiju, te izgovore vlastitim riječima ostaju im kao trajno znanje.
Blok-sat pridonosi rasterećenju jer učenik:
- u školi ima tri predmeta dnevno umjesto šest,
- dobiva tri zadaće dnevno umjesto šest,
- priprema se za tri predmeta umjesto šest,
- ima više vremena za eksperimente i diskusije na satu,
- dobiva više vremena za razumjevanje novih nastavnih sadržaja i studioznije pristupanje rješavanju problema.
Blok-sat pridonosi i rasterećenju nastavnika jer:
- imaju manje trčanja iz razreda u razred,
- mogu bolje iskoristiti nastavni sat,
- dobivaju dovoljno vremena za eksperiment, opažanja, raspravu i zaključke o rezultatima pokusa,
- ostaje im dovoljno vremena za povezivanje novih nastavnih sadržaja s već stečenim znanjem,
- ostaje im dovoljno vremena za ocjenjivanje učenika.
Nastavnik koji se odluči za blok-sat radni dan treba organizirati tako da prije svakog blok-sata ima jedan slobodan školski sat za pripremu nastave. Nemoguće je u 5 minuta doći iz razreda do zbornice, ponovno se vratiti u razred i u međuvremenu pripremiti najnužnije materijale za pokuse. A kemija je eksperimentalna znanost - zar ne?
U spomenutoj publikaciji nastavni je program razrađen tako da su nabrojene nastavne cjeline, zadaće za učenike i obvezni pokusi. To je tipičan zastarjeli birokratski pristup koji sputava svaku kreativnost nastavnika i prisiljava ga da doslovce ispunjava propisane zadaće. Takav pristup najbolje je okarakterizirao I. Smolec u svojoj knjizi Praksa i filozofija učenja, Školske novine, Zagreb, 2002, strana 95, riječima:
Stara škola ima birokratski odnos prema učenicima. Učitelj koji radi po propisima stare škole, birokrat je koji doslovce ispunjava te propise, pa je njegov odnos prema učenicima hladan s tendencijom postupnog pretvaranja u protivnički i neprijateljski.
Nastavne programe treba drukčije koncipirati tako da se nabroje sposobnosti učenika nakon završenog pojedinog stupnja obveznog obrazovanja. Država može i treba regulirati samo sustav obveznog obrazovanja. Zakonodovac treba donijeti općenit dokument - strategiju - kojom se reguliraju ciljevi i trajanje obveznog obrazovanja, kao i obrazovanja odraslih i hendikepiranih osoba. Na temelju takvog općenitog dokumenta škole izrađuju vlastite nastavne planove i programe. To podrazumijeva različite izvedbe istog programa, različite udžbenike za ista nastavna područja ili predmete, različite metode rada i slično. Bitan je cilj koji treba ostvariti, a putovi koji dovode do istog cilja mogu biti različiti. U našim uvjetima danas je gotovo nezamislivo da škola sama izrađuje vlastiti nastavni plan i programe svih predmeta, ali to će se kad-tad dogoditi.
Svaka promjena obrazovnog sustava prema različitim modelima (3+3+3, ili 4+2+3, ili bilo koja druga kombinacija) dovodi samo do povećanja nereda. Zato je najbolje postojeći sustav zadržati, a promijeniti obrazovne strategije ili način rada. To znači da reforma obrazovanja može započeti odmah. Frontalnu nastavu temeljenu na nastavnikovom izlaganju treba zamijeniti učenjem kroz otkrivanje. Umjesto predavanja, objašnjavanja, upoznavanja, diktiranja, učenja napamet, ovladavanja i prepoznavanja nastavnim procesom mora dominirati eksperimentiranje, opaženje, mjerenje, iskazivanje rezultata opažanja i mjerenja, stvaranje zaključaka, stjecanje znanja, razvijanje i stjecanje sposobnosti, razumijevanje, razvijanje sposobnosti predviđanja pojava ili događaja na temelju stečenog znanja.
Način rada treba promijeniti zato što učenik u sadašnjoj školi sjedi, sluša, memorira, zapisuje definicije, uči napamet i odgovara na pitanja umjesto da eksperimentira, bilježi rezultate opažanja i mjerenja, iznosi zapažanja, zaključuje, razumije, diskutira i s veseljem ide u školu.
Unatoč svim promjenama koje su se dogodile u društvu, tehnologiji i obrazovnim strategijama mentalni sklop u Ministarstvu i Zavodu je na razini 1974. i kasnijih godina. To se očituje kroz jednak propisani nastavni program, jednake propisane obrasce za nastavu, jednake obvezne pokuse i broj sati po nastavnoj cjelini. Sve je pod kontrolom; nastavni sadržaji i redosljed njihove obrade. Nastava kemije najčešće se realizira putem nastavnikova izlaganja, pokusi su ilustracija protumačenog, nastavni programi orijentirani na učenje, udžbenici orijentirani na učenje činjenica i s crtežima namijenjenim zabavljanju djece. Jednako su koncipirani nastavni programi i ostalih predmeta prirodoslovno-matematičkog područja.
Što treba učiniti?
Ukinuti Zavod za unapređivanje školstva jer je nekompetentan i kočnica razvoju školstva. (Šteta što je mandat ministrice Lj. Vokić bio tako kratkotrajan.)
Ministarstvo treba propisati minimum nastavnih sadržaja po obrazovnim razdobljima (razredima) iz predmeta od nacionalnog interesa, a to su: hrvatski jezik, nacionalna povijest, nacionalno muzičko i likovno stvaralaštvo, nacionalna geografija, matematika, strani jezik, tjelesna i zdravstvena kultura.
Dopustiti školama da same izrađuju vlastiti nastavni plan i vlastite programe svih predmeta, koji će garantirati postizanje rezultata svojstvenih toj i samo toj školi.
Uvesti cjelodnevni boravak učenika i nastavnika u svim školama koje rade u jednoj smjeni (26 % osnovnih škola).
Graditi nove škole kako bi sve mogle raditi u jednoj smjeni.
Uvesti reizbornost nastavnika.
Zamijeniti predavačku nastavu suvremenijim strategijama, metodama i oblicima.
Uvesti neobveznu državnu maturu nakon završene današnje osnovne (osmogodišnje) škole i završene srednje četverogodišnje) škole.
Državna matura nakon završene osmogodišnje škole omogućuje nastavak obrazovanja u određenim vrstama srednjih škola. Učenici koji ne polože državnu maturu nakon završene osmogodišnje škole obvezno nastavljaju obrazovanje u jednogodišnjim ili dvogodišnjim školama za zanimanja.
Tako se obvezno obrazovanje produljuje na 9 godina. Državna matura nakon završene srednje škole omogućuje neposredan upis na sveučilište (bez kvalifikacijskih ispita) na temelju ranga postignutog na maturi. Bez položene državne mature učenici se mogu upisivati na određene vrste viših škola.
Cilj školovanja treba drukčije formulirati:
Osposobiti djecu za kreativno mišljenje i permanentno samoobrazovanje.
Sredstva za ostvarenje toga cilja su:
Oslobođeni kreativni potencijali nastavnika.
Permanentno samoobrazovanje nastavnika.
Reizbornost nastavnika.
Suprostavljene strane: učenike, nastavnike i roditelje, staviti na istu stranu kroz institut državne mature.
Ocjenjivanje uspjeha učenika (ali i cijele škole i njezinih nastavnika) nakon završene osmogodišnje ili srednje škole provodit će netko treći umjesto nastavnika koji poučava dotični poredmet.
Zašto to treba činiti?!?
Direktor PLIVE kaže: Mi naš razvoj temeljimo na našim intelektualnim potencijalima.
U budućnosti se očekuje:
- sve veći utjecaj znanosti u svim sferama čovjekove djelotnosti,
- više kreativnosti svakog pojedinca,
- veća potreba permanentnog samoobrazovanja zbog novih tehnologija koje sve brže smjenjuju stare tehnologije za koje su se pojedinci obrazovali.
- Pljusak pokusa iliti vrijeme zabave |
