 |
Dobivanje i svojstva ugljikovog (IV) oksida
Pribor:
lijevak za dokapavanje, Erlenmeyerova tikvica od 200 ml, dvije savijene staklene cijevi, gumeni čep, staklene čaše, šibice, svijeća, pinceta, gumene rukavice, zaštitne naočale.
Kemikalije:
kloridna kiselina, natrijev hidrogenkarbonat, voda vapnenica (zasićena otopina kalcijevog hidroksida), plavi lakmus papir, univerzalni lakmus papir.
Postupak:
U Erlenmeyerovu tikvicu od 200 ml stavljen je natrijev hidrogenkarbonat, a u lijevak za dokapavanje kloridna kiselina. Reakcijom natrijevog hidrogenkarbonata i kloridne kiseline nastaje ugljikov (IV) oksid. Plin prolazi kroz staklenu cijev u čašu. Budući da je teži od zraka, može se sakupljati u posudama okrenutim vrhom prema gore. Na rub čaše stavi se navlaženi plavi lakmus papir. Kad se čaša napuni plinom, lakmus papir pocrveni. Ugljikov dioksid se otapa u vodi kojom je lakmus navlažen, te nastaje ugljična kiselina, zbog koje lakmus mijenja boju.
Razina ugljikovog dioksida može se odrediti i zapaljenom šibicom. Šibica će se u doticaju s CO2 ugasiti, zato što ugljikov dioksid ne podržava gorenje. Kada se čaša napuni plinom, plin se prelije u drugu čašu u kojoj se nalazi upaljena svijeća. Ugljikov dioksid je teži od zraka 1,5 puta, pa ima svojstvo da se može prelijevati.
Uvođenjem CO2 u vodu vapnenicu (zasićena otopina kalcijevog hidroksida, tj, kalcijeva lužina) nastaje zamućenje, odnosno nastaje netopljivi kalcij karbonat. |
