 |
Djelovanje razrijeđenih kiselina na metale
Pribor:
6 epruveta, 4 čepa s cjevčicama, 6 kapalica, 2 žličice, lijevak, 4 predmetna stakalca, drvena hvataljka, drveni stalak, plamenik.
Kemikalije:
razrijeđena sumporna kiselina, razrijeđena klorovodična kiselina, magnezij, cink, bakar.
Pokus 1. Djelovanje razrijeđene klorovodične kiseline na metale
Postupak:
U 3 epruvete stavimo magnezij, cink i bakar. U epruvetu s magnezijem uliveno je oko 2 mL razrijeđene klorovodične kiseline i brzo je začepljena čepom s cjevčicom. Reakcija je burna, jer se oslobađa toplina i vide se mjehurići. Nakon što je magnezij izreagirao ispitan je plin zapaljenom trešćicom. Plin se zapali uz prasak, a trešćica ugasi, pa iz toga zaključujemo da je razvijeni plin vodik. Isto je napravljeno sa cinkom, no reakcija je spora, pa je ubrzana zagrijavanjem. Nastali plin ispitan je zapaljenom trešćicom. Plin se zapali uz prasak, a trešćica se ugasi, pa je zaključeno da je to vodik. Sve je to ponovljeno sa bakrom, no on ne reagira s razrijeđenom klorovodičnom kiselinom.
Ako se uzmu 2-3 kapi otopine iz epruvete s magnezijom, stave na satno staklo, zagrijavanjem nastaje bijela mrlja magnezijeva klorida.
Istim postupkom s otopinom iz epruvete s cinkom nastane bijela mrlja cinkova klorida.
Pokus 2. Djelovanje razrijeđene sumporne kiseline na metale
Postupak:
Postupak je isti kao u prethodnom pokusu, samo što se ovaj put dodaje razrijeđena sumporna kiselina. Upotrebljavani metali su isto magnezij, cink i bakar. Rezultati su potpuno isti kao u prethodnom pokusu, osim što se iz epruvete s magnezijem, na predmetnom stakalcu isparavanjem vode, dobije magnezijev sulfat, a iz epruvete s cinkom, cinkov sulfat.
Bakar ne reagira s razrijeđenom sumpornom kiselinom.
|
